Aslan planira romantičnu večeru nasamo sa Devin. U noći koju provode zajedno, Devin dovodi Aslana licem u lice sa stvarnošću s kojom se do sada nije mogao suočiti, a to će preokrenuti ravnotežu. Devin pita Aslana da li je plakao kada mu je otac umro. On se nasmije, to je Jusuf Sojkan zabranio. Muškarci ne plaču. Ona ga pita da li je bar ostavio neko pismo ili poruku. Vidimo Aslana koji vadi iz sefa pismo. Sa druge strane, Hulija govori Devin da mora da postavi granicu između sebe i posluge, ne može kao snaha porodice da se tako ponaša. Devin joj stavi do znanja da poštuje njihove vrijednosti, ali neće…